Zahtjev u fioci
.NET softverske kuće ne odbijaju blockchain i AI agente jer su loša ideja. Odbijaju ih jer je izgradnja te kompetencije dvogodišnja zaobilaznica.
Gotovo svaka .NET softverska kuća ima zahtjev koji je ostao bez odgovora. Dugogodišnji klijent tražio je nešto vezano uz blockchain, ili agenta koji bi klasificirao dokumente unutar ERP-a, i odgovor je bio ne. Ne zato što je ideja loša: zato što je izgradnja te kompetencije dvogodišnja zaobilaznica od onoga u čemu je tim već dobar.
Razlog je tehničkiji nego što se čini. API sloj agenta napisat će svatko s ozbiljnim .NET iskustvom: pozivi, serijalizacija, jedan endpoint, par testova. Ostatak je dio koji se ne zna procijeniti, i upravo taj dio odlučuje hoće li projekt doći u produkciju ili umrijeti na primopredaji.
Ono što procjena ne obuhvaća
Prvo, regresija promptova. Svaka promjena verzije modela može pomaknuti ponašanje na slučajevima koji su prošli mjesec radili, a treba vam suite koji to primijeti prije klijenta.
Zatim retry. Agent koji piše u žive podatke ne smije ponoviti operaciju bez jamstva idempotentnosti: isti račun odobren dvaput nije frontend bug, nego knjigovodstveni incident.
Zatim autorizacija tool poziva, po tenantu i po korisniku, jer agent koji čita arhivu dokumenata u jednom potezu nasljeđuje sve probleme s pravima koje je aplikacija rješavala deset godina.
I na kraju decision ledger, mjesto na kojem većina pilota stane. To nije još jedna tablica u istoj shemi u koju piše aplikacija: nju može prepisati svatko s admin pravima nad bazom, i nitko ne može dokazati da se to nije dogodilo. EU AI Act za sustave visokog rizika traži automatsko bilježenje događaja. Zapis koji vlasnik sustava može mijenjati nije dokaz.
Sve zajedno, te četiri stvari nisu feature. To je operativna površina koju treba pokrivati kroz vrijeme, i nijedna paušalna ponuda je ne pokriva.
Koliko košta fioka
Zahtjev zato ide u fioku, i kratkoročno je to razumna odluka. Problem dolazi poslije: nakon osamnaest mjeseci klijent nađe system integratora koji nosi cijeli paket, a s paketom odlazi i odnos. Ne gubi se projekt, gubi se klijent.
Treći put
Postoji opcija između "zaposlimo tim" i "kažemo ne": uzeti inženjerski kapacitet izvana i zadržati ga unutar vlastitog perimetra. U C#-u, unutar repozitorija softverske kuće, pod njezinim brendom.
Tri područja, i to su ona na kojima radim: AI agenti u produkciji unutar poslovnih .NET sustava, smart contract i tokenizacija, i točka gdje se to dvoje spaja — hash decision ledgera ukotvljen on-chain, tako da audit trail može provjeriti i onaj tko vam ne mora vjerovati.
Uvjeti su jedini koji ovo čine održivim za obje strane: standardni NDA, dnevna tarifa, klauzula o nepreuzimanju ljudi u oba smjera. Klijent ostaje softverskoj kući. Kod ostaje u njezinom repozitoriju.
Koji ste zahtjev odbili, a primili biste ga da je kompetencija bila tu?