Ukotviti log AI agenta: Merkle u četiri koraka
Zapis ostaje u bazi klijenta. Na lanac ide 32 bajta. Četiri koraka, i dio koji se rijetko spominje: što time nije dokazano.
Već sam pisao zašto decision log agenta ne može živjeti u tablici koju administrator baze može prepisati. Ovo je operativni dio: kako se zapis stvarno ukotvi, a da nijedan bajt klijentovih podataka ne završi na javnom ledgeru.
Četiri koraka. Nijedan nije nov — to je dosadna kriptografija iz osamdesetih, usmjerena na problem iz 2026.
1. Agent piše strukturirani zapis
Svaka odluka daje zapis, ne poruku u logu. U njemu je ono što je potrebno da se rekonstruira kontekst u kojem je odluka donesena:
- hash ulaza i dohvaćenog konteksta, s njegovom verzijom
- pozvani alati, redom, sa svojim rezultatima
- verzija modela i parametri generiranja
- izlaz, razina pouzdanosti, eventualna ljudska provjera
Ako je taj zapis loše napisan, sve ostalo je predstava. Ukotvljenje dokazuje da se zapis nije mijenjao. Ne dokazuje da je zapis rekao nešto korisno.
2. Svakih N zapisa gradi se Merkle stablo
Listovi su hashevi zapisa iz tog batcha. Kombiniraju se u parovima, penje se prema vrhu, i na kraju ostaje jedna vrijednost: korijen. Trideset dva bajta koja ovise o svakom pojedinom zapisu. Promijenite jedan znak i korijen je drugi.
3. Na lanac ide samo korijen
Ne zapisi, ne podaci, ni pokazivač na podatke. Samo korijen.
Trošak ne raste s brojem odluka. Raste s brojem batcheva, a batcheve određujete vi.
To odblokira pravni prigovor: sadržaj ostaje unutar perimetra klijenta, pod njegovim pravilima čuvanja i brisanja. Na lancu nema ničega što se može povezati s osobom, pa nema ni sukoba s GDPR-om.
4. Dokaz se proizvodi na zahtjev
Kad treba dokazati jednu odluku — nadzor, prigovor, spor — prilažu se dvije stvari: zapis, i putanja susjednih hasheva koja ga veže uz korijen. Onaj tko provjerava ponovno izračuna korijen i usporedi ga s onim na lancu.
Poklapa se ili se ne poklapa. Trećeg odgovora nema, i nitko vam ne mora vjerovati.
Što time nije dokazano
Vrijedi reći otvoreno, jer je to granica između poštene infrastrukture i prodajnog obećanja.
Ukotvljenje ne dokazuje da je agent bio u pravu. Ne dokazuje da je model bio prikladan, da je prompt bio točan ni da je izlaz bio razuman. Dokazuje što je zabilježeno i kada. Tko vam prodaje više od toga, prodaje nešto drugo.
Pitanje koje odlučuje projekt
Nije koji lanac. Nego prozor agregacije: sat, dan, predmet?
Što je prozor uži, to je vremenska oznaka preciznija i transakcija je više. Što je širi, to je jeftinije, ali je batch veći, pa odluka ostaje "negdje u tih osam sati". Odgovor ne daje arhitekt. Daje ga onaj tko će taj dokaz morati prihvatiti.