Decision ledger: što zaista ide na lanac
Ne podatak. Otisak. I ta razlika je cijeli projekt.
Kad objašnjavam sidrenje decision ledgera na lanac, prvi prigovor uvijek je isti i ima pravo postojati: "ne mogu podatke svojih klijenata staviti na javni lanac".
I ne stavljaju se.
Otisak, ne sadržaj
Zapis ostaje ondje gdje mu je mjesto: u bazi klijenta, unutar njegovog perimetra, pod njegovim pravilima čuvanja i brisanja. Na lanac ide kriptografski otisak izračunat nad blokom redaka zapisa, u pravilnim razmacima.
Tko gleda lanac ne vidi ništa čitljivo. Vidi niz znakova. Taj niz služi jednoj jedinoj svrsi: ako sutra netko tvrdi da je zapis mijenjan nakon događaja, otisak se ponovno izračuna i usporedi.
- Sadržaj ostaje privatan i obrisiv, kako traži GDPR
- Vremenski slijed postaje dokaziv trećoj strani
- Trošak po sidrenju zanemariv je ako se agregira po prozoru
Zašto potpisani log nije dovoljan
Potpisani log dokazuje da sam ga potpisao ja. Ne dokazuje kada. Vrijednost lanca je upravo ono što mu se najviše zamjera: spor je, javan i nezgodan za prepisivanje.
To zadnje svojstvo jedino je koje se zapravo kupuje.